Svjedočanstva

Sve pohvale DCM-u, ljubazni, profesionalni, najbolji team doktora i asistenata. Nakon promjene mnogo doktora, napokon netko tko zna sto radi. Kod njih ne postoji nemoguce, doslovno vracaju osmijeh na mnoga lica. Veliko hvala i preporucujem svima!

Nakon toliko razočaranja, toliko neprofesionalnih zubara, visokih cijena konačno sam naletila na izvrsnog zubara.Mjesec dana prije svoje svadbe sam odlučila napraviti ljuskice na zubima,imala sam dijastemu, Cijeli rad je bio gotov u točno određenom terminu, prezadovoljna sam, zubi izgledaju vrlo prirodno,a cijene su poprilično niže nego kod drugih privatnika. Nisam mogla vjerovati da kod zubara može biti tako ugodna atmosfera,a i posao odraduje vrhunski. Iako mi nije bas blizu mjesta stanovanja, od sada idem samo kod njega, isplati se.Toplo ga preporučam,al stvarno  

Mislim da smo kao pacijenti nekada svi prezahtjevni jer nama je naš problem najveći na svijetu. Ne bi trebalo kritizirati kada je čovjek u stresu, a znamo da nam je većini sve oko zubiju STRES. Ja sam malo kompliciranija kao pacijent u smislu da nemam strpljenja i obično to kod doktora izazove reakciju.Kod dr.Ivana Miletića i njegove ekipe naišla sam na normalan stav i razumijevanje jer nije im prvi put da se sretnu sa pacijentom pod pritiskom.Ja u stvari više polažem na stručnost i na završni proizvod, a evo upravo sam završila sa svojim procesom oko ugradnje implatanata i krunica. Sve je zaboravljeno, stres i slično.Sada sam zadovoljna i nasmijana jer mislim da su u Dental Centru Miletić obavili dobar posao, a to je najvažnije.Koristim priliku da se njima ispričam i zahvalim.I što još, volim opuštenu atmosferu tamo, nema onog sterilnog odnosa:pacijent-doktor.Ukoliko netko ima konkretnijih pitanja može mi se obratiti na [email protected]

Stomatolog. Uh… Od kako znam za sebe moji najgori dani bili su oni kada sam “morao” odlaziti kod stomatologa, a da ne tepam reći ću to po naški zubara. Sjećam se, iako je bilo davno, prvi puta kod zubara odvela me je mama. Pričala mi je bajke o tim zubarima, no kada sam došao u Dom zdravlja i kada su se otvorila vrata ispred mene pojavila se jedna ogromna žena koja je imala bijelu kutu i čudan miris. Ljubazno me je prozvala i tada sam kao klinac prvi puta sjeo na zubarsku stolicu. Pregledala mi je zube i uzela je u ruke “pčelicu maju” kako bi mi pokazala da je ona super igračka s kojom će mi popraviti zubić koji se malo pokvario. I dalje joj nisam vjerovao i dalje mi nije bila simpatična… Pogled na majku koja je stajala iza te velike zubarice i taj strah pamtim i danas. Sada slijedi zaplet cijele priče. Počeo sam vrištati, a ništa me nije boljelo. Histerija me je obuzela i taj moment kada se zubarica okrenula premam mami da ju zamoli da me smiri, ja sam skočio sa stolice, pa kroz vrata, pa van… Bježao sam koliko god sam bio mogao, nitko od ljudi (pacijenata) koji su sjedili po čekaonicama nisu me zaustavljali iako je vidljivo bilo da sam se us..o od straha. Najzad uhvatio me je portir i zarobio do dolaska uzrujane mame koja mi je sve po spisku bila brojala idućih nekoliko sati.
Moj drugi odlazak zubaru bio je s tatom, jer on je autoritet, a ja sam “nemoguć” pa će sada to biti drugačije. Da i bilo je… Tada sam upoznao bušilicu zvanu “Bumbar” i toga dana u mojim ustima bila je i Pčelica i Bumbar, ali umjesto one zubarice bio je zubar koji je cijelo vrijeme pričao o druženju Pčelice i Bumbara u mojim ustima. Nisam bježao jer me je bilo straha i zubara i tate koji me je mrko gledao. Samo sam jako galamio i sve me je jako boljelo, ali bio sam dobar i za nagradu dobio sam sladoled.

Sjećam se rano su mi poispadali mliječni zubi i počeli su mi rasti trajni, no strah od zubara bio je velik. Boljeli su me zubi, karijes se razmnožavao i ja sam trpio velike bolove. Sjećam se nije bilo kod kuće tableta protiv bolova jedino je bio Andol za ne daj Bože. Roditeljima nikada nisam htio reći da me zub boli jer bi me poslali kod zubara, a to nikako nisam htio.

Tako je došao pubertet i svi se smiju i svi imaju lijepe zube, a ja ne sretan što se ne mogu klebariti kao i svi ostali. Odlučio sam otići k zubaru i saznam za nekog dr. Zubundžiju (zamislite prezime koje asocira na zub) i odem k njemu. Moram reći da je istoimeni zubar bio vrlo prijatan i uviđavan u početku, no tijekom boravka u njegovoj ordinaciji shvatio sam da je škrtica jer mi nikada nije htio dati lokalnu anesteziju i znao mi je reći da zubar nije frajer ako da pacijentu anesteziju i bezbolno izliječi zub i da mu moja reakcija na bol puno toga kazuje. Danas bih rekao da me je dobro izvozao i napatio. Družili smo se pola godine ali ja sam tada djelomično dobio lijep osmjeh.

Od tada je prošlo dosta godina i taj rad je dotrajao i potrebna mu je bila rekonstrukcija. Kod koga sada otići? Počeo sam malo istraživati, a to istraživanje pretvorilo se u godinu. Problemi su bili sve veći. Istraživajući tako, naletio sam na jedan video koji me je jako zaintrigirao
https://www.youtube.com/watch?v=TscFFph-uNE pogledao sam video nekoliko puta, shvatio da postoje još dva na tu temu koja sam proučio. Zatim sam na Facekooku pronašao stranicu i u detalje pregledao sve radove koji su rađeni u ordinaciji dr. Ivana Miletića. To je taj, pomislio sam. Samo kod njega želim otići. Zašto, što me je privuklo? Doista ne znam. Kroz tu godinu bio sam na tri pregleda i na tri procjene kod tri različita stomatologa. Odlazio sam ne zadovoljan, posramljen nesretan, ali uvijek sa mišlju kako ću se javiti dr. Miletiću.

Problemi u ustima su se gomilali i nije više bilo vremena, snage niti volje za odgodom. Svako večer bih proučavao https://dental-miletic.com/o-nama kao i https://www.facebook.com/pages/American-Dental-Center-Dr-Ivan-Miletic-ZAGREB/200670171647?fref=ts i to je trajalo mjesecima. Moja vizualizacija kako se nalazim u toj ordinaciji kod tog stomatologa bila je opsesija. Ono što me je brinulo je to da je doktor u Sesvetskom Kraljevcu. O Božeee, može li dalje biti? -pomislio sam. Pa kako ću do tamo odlaziti i vraćati se? Hm, ma nema veze… Odlučio sam idem pa gdje puklo da puklo.

Sjećam se, bio je sječanj i nazvao sam u ordinaciju,a na telefon mi se javila vesela, prpošna, na prvi dojam vrlo pozitivna osoba. Bila je to sestra Vanja s kojom sam pričao po slobodnoj procjeni pola sata. Prva osoba koja me nije pustila i koja me je saslušala, koja je imala odgovore na neka moja pitanja i s kojom sam tada dogovorio svoj kontrolni pregled.

Znate što. Nakon što sam spustio slušalicu bio sam baš, baš sretan i kao da sam već tamo. Kontrola je bila za tjedan dana. Cijeli taj tjedan je toliko sporo prolazio, ali došao je i taj dan. Pronašao sam ordinaciju ušao u čekaonicu u kojoj su sjedili pacijenti, nih nekoliko. Ambijent čekaonice odisao je mirisom sterilnosti, s puno svjetla uz zvukove tih pčelica i bumbara, ali i nekog gromoglasnog smijeha koji je dopirao iz same ordinacije. U jednom momentu u odjeljku za sestre pojavila se se krhka plavuša duge kose koja me je uljudno pozdravila. Predstavio sam se te me je zamolila da ispunim neku dokumentaciju. Dok sam popunjavao papirologiju otvorila su se vrata ordinacije a kroz njih je izašla tamnoputa, vitka, vesela ženska osoba sva u bijelom sa svim bijelim zubima s aparatićem na njima te mi je srdačno prišla i predstavila se. Da, da bila je to sestra Vanja. Ta pozitivna energija, taj stisak ruke uz riječi dobrodošlice i rečenice koju i danas pamtim: “Gospodine, drago mi je da sam Vas upoznala, ne brinite sve će biti u redu Vi se nalazite na pravom mjestu”. Doista sam se osjećao posebnim.

Nekoliko minuta kasnije na vratima ordinacije pojavio se veliki čovjek, da onaj sa youtube-a dr. Miletić. Izašao je u čekaonicu predstavši mi se pružio mi je ruku i pozvao me je u ordinaciju gdje mi je obavio pregled mojih zuba, snimio situaciju te mi je pokušao objasniti što se sve mora napraviti. U komunikaciji je bio razuman, jednostavan, otvoren i dobronamjeran. Da to je on. Baš je onakav kakav sam htio da bude.
Izašao sam u čekaonicu i čekao sam svoju ponudu. Doktor ju je osobno donio van i dodatno je sjeo nasuprot mene i pričao mi je koji posao se nalazi u mojim ustima. Nakon razgovora uputio sam se kući. Cifra o kojoj smo pričali bila je pozamašna, ali što je tu je. Za sebe biram najbolje. Dojam koji sam dobio nije sličio niti jednom onom do sada. Sjećam se rečenice kada sam rekao da sam kriv za situaciju koju imam u ustima doktor Miletić mi je rekao: “Sve je to u redu, nemojte se omalovažavati. Riješit ćemo to i Vi ćete biti zadovoljni, vjerujte mi. Moj cilj je zadovoljan pacijent i ja ću se potruditi da to bude tako!” Da, da to je on, uvjeren u samoga sebe, a može i biti jer radove koje sam vidio prezentiraju njegov rad.

Tjedan dana iza kontrole bio sam u kombinacijama kako i na koji način ću platiti sve to što moram učiniti u svojim ustima, tražio sam rješenja. Jedan dan zazvonio je telefon, nepoznat broj i javim se, a kad tamo sestra Vanja koja me je pitala kako sam i jesam li sve razumio i treba li mi možda dodatno pojasniti nešto. Ostao sam zapanjen. Koja briga… Uaaaauuu… Da, to je to…

Kada sam se konsolidirao javio sam se i dogovorio početak rada i započeli smo s istim. Prošao sam cijeli tim dr. Miletića… Malo me je zbunjivalo zašto određene stvari radim kod određenih doktorovih kolega, ali danas mi je jasno. U ordinaciji dr. Miletića radi stručan tim ljudi i svi su stručnjaci u određenom području, pa bih vam i to ispričao. dr. Luca ima laku ruku, gotovo ne priča, ali to što ona radi ni ne osjetite. dr. Stanko je odličan kirurg koji jednako tako malo priča, a kada priča zafrkava se tako da je odličan za opuštanje. dr.Ivan je uvijek nasmijan, spreman za zezanciju, u poslu stručan i ozbiljan, uvijek spreman potrošiti više materijala, ali samo da dobije ono što si je zacrtao, znači galantan. Postoji još dr. Višnja koju nisam imao prilike upoznati, ali čim je tamo i čim je dio tima znači super je. Uz njih tu su sestra Anrea koja je uvijek ozbiljna i jako stručna i sestra Vanja koja je uvijek spreman na komunikaciju, pokloniti Vam osmijeh, ohrabriti Vas i biti Vam na usluzi cijelo Vaše vrijeme boravka u ordinaciji.

Na kraju Vam želim reći kako mislim da sam sve što jedan čovjek može proći kod zubara da sam prošao (strahovi, bušenja, vađenja živaca, čišćenja kanala, ugradnja implatanata (operacija) šivanja, vađenja zuba (korjena, korjenčića) vađenje konaca, davanje otisaka i sve sam to izdržao i to bez sraha i srama. I iako živim 20 kilometara udaljenosti od ordinacije veselim se svojim dolascima u istu.

Danas znam da imam najboljeg stomatologa kojega ne bih mijenjao za ništa na svijetu, a isti su mi bili noćna mora. Biram najbolje za sebe i odabrao sam tim dr. Ivana Miletića.

Ovo nikako nije plaćeni tekst, ovoje moje iskustvo i rado ga dijelim sa svima vama koji ste odvojili vrijeme i pročitali moju kratku priču.

Hvala vam,
B.R.